Od 18. pa do 25. Jula u malom italijanskom gradu Marina di Masa, u regionu Toskana održani su 5. Po redu susreti mladih radio-amatera 1. Regiona IARU, YOTA 2015. i moja malenkost je imala čast i zadovoljstvo da prisustvuje jednom ovakvom događaju. No, prije nego detaljnije opišem šta se sve dešavalo u kampu, mislim da bi bilo adekvatno da kažem nešto o samom YOTA programu.
YOTA (eng. Youngster on the Air – “omladinci” u eteru) je pokret koji ima za cilj da animira što više mladih ljudi, prvenstveno djece školskog uzrasta, da se priključe našem hobiju koji, nažalost, iz godine u godinu sve više stari. Operatori koji provode dosta vremena na kratkom talasu se sjećaju da u decembru bude veliki broj stanica sa sufiksom YOTA. Decembar je zvanično proglašen za mjesec YOTAprograma, i tada YOTA koordinatori kreću u aktivnu promociju radio-amaterizma, obilaze škole, drže predavanja omladini i na taj način ih pokušavaju animirati da nam se pridruže. Svakako, tu je i rad na specijalnim stanicama, ali akcenat nije da se napravi što veći broj veza, nego je poenta tih stanica da se putem njihove aktivnosti pomogne što većem broju omladinaca da napravi svoje prve korake u eter. Na kampu je bilo riječi o uključivanju E7, tj. neki od organizatora su izrazili želju da se u decembru oglasi i YOTA stanica iz Republike Srpske. Nadam se da će taj projekat proći u najboljem redu.
Kako je ranije bilo zamišljeno, trebalo je da krenem u pratnji dvije YL, Anđele E79AS i Jovanke E74YL, u svojstvu “vođe” tima. Nažalost, njih dvije su otkazale put zbog porodičnih obaveza. To mi je poremetilo planove za nastup na kampu, pa sam morao nešto improvizovati. Uglavnom, Banjaluku sam napustio u petak, 17. jula u 16 časova. Poslije tročasovne vožnje, stigao sam u Zagreb. Sledećih par sati sam iskoristio za kratak obliazak grada jer je autobus za Firencu kretao u 2 ujutro. Autobus je stigao nakon nekih 40-ak minuta kašnjenja, i najzad smo krenuli put Italije. Poslije 10-ak časova truckanja – QTH Firenca. Na stanici me dočekao Simone IW5EDI, koji je vlasnik sajta DX-Zone. Kratak ručak sa njim, i sjeo sam na voz do Pize, koja je inače bila zborno mjesto za učesnike kampa. Opet kašnjenje. Zbog nekog požara voz je stajao 50 minuta, no na kraju sam stigao na željezničku stanicu u Pizi gdje su organizatori čekali. Za vrlo kratko vrijeme stigli smo u Marinu di Masa. Administrativne formalnosti, zaduženje sobe, i poslije toga slobodno vrijeme. Prvi dan sam iskoristio da se okušam u vozanju SSB pajlapa na više jezika, i to je išlo prilično dobro. Subota je protekla u upoznavanju drugih učesnika, a valjalo se I malo rashladiti jer je temperatura bila skoro pa 40 stepeni Celzijusove skale.
FOTOGALERIJA YOTA 2015
Nedjelja je za mene bila najzanimljiviji dan. Negdje oko 15 časova, održan je ispit za američku radio-amatersku licencu. Ispitna komisija se sastojala od 3 dobrovoljna ispitivača, Maura I1JQJ/N1JQJ, Vinicija IK2CIO/N7CIO i Rinalda IZ1MGH/K4AS. Okušao sam se i položio prvo Technician, pa onda General klasu. Extra klasa ostaje za neki sledeći put. Što se pozivnog znaka tiče, još nije izdat, ali kad dobijem mislim da ću ga mijenjati za neki “vanity callsign”. Prije toga, Silvano I2YSB i njegov tim ekspedicionera nam je održao prezentaciju o svojim aktivnostima, u konkretnom slučaju ekspedicije 9Q0HQ i 5Z0L. Veče je bila rezervisana za inter-kulturalni susret. Svrha ovoga je da svako od učesnika predstavi svoju zemlju i svoju kulturu u nekih par minuta. Učesnici obično sa sobom donose hranu i piće iz svojih zemalja, i naravno promo material, tipa turističke ponude i slično. Moje timske koleginice su trebale ponijeti nešto hrane i pića sa sobom, međutim kako su otkazale, tako sam ostao kratak za to. Makar sam razdijelio učesnicima promo-materijal o turističkim mogućnostima Republike Srpske. Ovim putem bih se zahvalio Turističkoj organizaciji Republike Srpske koja nam je donirala neke brošure i prospekte. To veče je proteklo u najboljem redu. Smijeh i pjesma su odjekivali do kasno u noć. Bilo je mnogo trenutaka za pamćenje.
Radna sedmica je započela sa Good Morsing aktivnošću. Vođa poljskog tima, Jurek SP3SLU, je kroz tih 20-ak minuta koliko je to trajalo, pokušavao da približi vještinu telegrafije učesnicima kampa (CW operatora je bilo jako malo). Tokom sedmice, imao sam zadovoljstvo da mu pomažem u njegovim prezentacijama, koje su mi pomogle da ostvarim što zapaženiji nastup. Nakon toga krenule su druge aktivnosti, a prva na redu je bila prezentacija amaterske radio-goniometrije, koju je održao bugarski tim, na čelu sa Panajotom LZ1US, koji se već 50 godina bavi ARG-om. Moram napomenuti da je to bilo izuzetno zanimljivo, pogotovo meni jer je to bio moj prvi dodir sa tim vidom aktivnosti. Svakako zanimljiva aktivnost koja zaslužuje da joj se posveti pažnje. Nakon ARG-a, Florijan OE3FTA je za učesnike održao kratku prezentaciju o SSB radu, što u kontestima i pajlapima, što u svakodnevnom DX radu. Od aktivnosti u ponedjeljak valja još spomenuti i gostovanje firme Messi&Paoloni, proizvođača visokokvalitetnih koaksijalnih kablova. Gospodin Stefano Mesi, jedan od suvlasnika nam je održao predavanje, u kome je bilo riječi o svemu, od principa koaksijalnog kabla, načina njegove proizvodnje pa do njegove praktične upotebe. Sa tehničke strane, malčice komplikovanije nego što bi trebalo.
Ponedjeljak je takođe bio rezervisan zaiVHF/UHF takmičenje na ručnim uređajima, koje se ni po čemu nije razlikovalo od klasičnih KT takmičenja. Od opsega su korišćeni 2m I 70cm. U ne tako laganoj konkurenciji, pobijedio sam u kategoriji “svi opsezi” pod znakom K1N. Zanimljiva aktivnost, nema šta.
Utorak, kao i prethodni dani. Poslije doručka, slijedilo je petnaest minuta “igrice za razbuđivanje”, koju smo igrali i u nedjelju i ponedjeljak pa i narednih dana. Obično su to bile živahne i dinamične igre koje su za cilj imale da razbiju i onu poslednju pospanost kod učesnika. Poslije toga, Good Morsing, pa prezentacije. U utorak smo slušali prezentaciju o radio-amaterizmu na Međunarodnoj svemirskoj stanici - ARISS. No kako YOTA nije samo pričanje i pričanje, latili smo se I lemilica te pokušali napraviti mali 20m prijemnik za PSK31, po projektu britanskog tima. Svi su bili uspješni u tome. Utorak veče, na rasporedu jedna jako zanimljiva aktivnost – lov na blago. Holandska ekipa je po terenu kampa razmjestila 15 balona sa kratkim pitanjima vezanim za amaterizam, a tačni odgovori su davali lokaciju “blaga”.
Srijeda je bila rezervisana za malo pravog turizma, izlet do Firence, kolijevke renesanse i jednog od najljepših italijanskih gradova, te do Pize i poznatog Krivog tornja. Obišli smo mnogo zanimljivih lokacija i imali priliku da se divimo velikim umjetničkim djelima, kao što je katedrala u Firenci na primjer.
Četvrtak isto vrlo dinamičan dan. Kolege iz Španije su nas naučile nešto o mogućnostima SDR-a, i kao primjer pokazali nam SDR snimak VHF/UHF takmičenja. Poslije njih, opet malo price o softveru, ovaj put od strane belgijskog tima, pa kratka prezentacija o principu rada Yagi antene, koju sun am održali domaćini Italijani. Osim toga, upoznali smo se I sa YCP – Youth contest program, koji podržava IARU, a sastoji se u tome da mladi radioamateri odrade ekipno neko takmičenje sa neke od poznatih kontest lokacija. Popodne, off-air contest. Simulacija kontesta na 3 klupe, koje su predstavljale 20, 40 i 80m. Veoma uzbudjivo. Četvrtak veče, lutrija. Zaboravio sam ranije pomenuti da nas je posjetio Pjero Begali I2RTF, poznati proizvođač tastera. On je donirao 2 tastera, Begali Simplex kao nagradu na lutriji, a drugi taster, Begali Signature da bude zvanični taster YOTA programa. Prvi taster je dobio učesnik iz Estonije, a drugi taster je namijenjen kao pehar, tj. godinu dana bude kod nekog od istaknutijih učesnika kampa. Drago mi je što sam udostojen počasti da do sledećih YOTA susreta budem vlasnik Begali ručice.
Petak, sastanak timskih lidera na kojem se diskutovalo o pitanju licenciranja radioamatera u različitim državama, pitanju uključivanja mladih u radioamaterizam i slično. Još jedna od zanimljivijih aktivnosti je i gostovanje D4C contest tima. Fabio I4UFH nas je upoznao sa Monteverde contest lokacijom i njenim potencijalima. Poslije toga, otvoreni dan YOTA-e, gdje su nam organizatori podijelili skromne poklone, i gdje je svako od učesnika imao priliku da iskaže svoje utiske. Uveče, oproštajna zabava na plaži, koja je potrajala do sitnih jutarnjih sati. Naravno, i PPS je bio aktivan non-stop, za one koji su željeli da odrade još po koju vezu.
Subota ujutro, opraštanje sa drugarima i polako razilaženje. Napustio sam kamp oko 9 sati i krenuo za Pizu, ukrcao se na voz do Firence i u 12:15, autobusom za Zagreb. U Banjaluku sam stigao negdje oko 5 ujutro sledećeg dana.
Zaboravio sam spomenuti da sam iskoristio nešto vremena i iz PPS-a koji su postavili Poljaci, aktivirao se kratko kao I5/E77CW. Uspio sam odraditi vezu sa E7TESLA i E73RB od naših stanica, a sa II5YOTA, uradio sam na 20m CW vezu sa E77O i E74BYZ.
Na kraju šta da kažem, nego da je ovo bilo jedno od najboljih iskustava ikad za mene. Biti 7 dana sa drugarima radioamaterima iz 21 zemlje, upoznavati nova lica, nove kulture, sklapati prijateljstva koja otvaraju put ka nekim novim horizontima, neprocjenljivo.
Ovim putem bih želio izraziti duboku zahvalnost Javnom fondu za dječiju zaštitu Republike Srpske, bez čije donacije ovaj put ne bi bio moguć, i naravno Savezu radioamatera Republike Srpske.
73!
Duško, E77CW